Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Jučer…
Trebao je biti smak svijeta. Oni ljudi koji su vjerovali u to poželjeli su sve napraviti prije nego što ih proguta svemir. Neki od tih ljudi su napravili ono što se inače nebi usudili napraviti. Neki su možda potrošili cijelu svoju karticu uživajući u blagodatima zadnji dan njegova/njezina života(premda bi sad isti ti ljudi željeli da je to zaista bio njihov zadnji dan jer nemaju više ni pribite pare). Neki su možda priznali svojoj simpatiji svoju ljubav što inače nikad nebi (i sad propadaju u zemlju kada ga/ju vide). Tko zna što su ljudi sve učinili misleći da će nas progutati crna rupa. Ja sam jučer na vijestima noveTV tek saznala da je trebao biti smak svijeta, ali mislim dakle. Zemlja je trebala nestati sa lica zemlje i 21.5.2008 (možda su znanstvenici predviđali da će ovogodišnja norijada biti ubitačna), i 2000 godina je trebala biti the year kada je Zemlja trebala eksplodirati ili šta. E sad još samo trebamo čekati 2060. godinu jer je i za tu godinu najavljen smak svijeta. Živi bili pa vidjeli.
Jučer smo spušteni na zemlju, prizemljeni smo. Jer od svoje bahatosti kako ćemo pobijediti Engleze, novinari i ostali nisu shavtili da Engleska nije neka drugoklasna momčad, koju ćemo svaki put pobijediti. Iako sam veliki fan naše reprezentacije, ovu utakmicu sam bila za Englesku, ali samo zato da nas prizemlje. Ali inače mi je žao što smo izgubili, ali nije propasti svijeta. Moramo se potruditi protiv Ukraine. Dok Englezi slave, mi krivimo suce, loš dan, loš položaj zvijezda i sve te ostale nadprirodne sile. Ali ja bi jedno željela, da naši komentatori postanu treneri našoj reprezentaciji (bilo nogometnoj, rukometnoj, košarkaškoj ili vaterpolskoj), ali znam da bi kada bi oni preuzeli naše reprezentacije, ma mi bi nizali same uspijehe. Kada bi netko od njih odigrao jednu utakmicu u našoj reprezentaciji, svi klubovi bi se trgali za njih, a Pele i Maradona bi im se klanjali. Heh.
Jučer je pokopan Dino Dvornik. Kada sam gledala snimke naježila sam se. Mrzim sprovode (a ko ih voli????), a najgori dio mi je onaj kada se lijes spušta u zemlju. U onu tamnu mračnu jamu, punu vlage. To me uvijek podsjeti na sprovod moje bake. Najbolniji trenutak je taj kada su ju spuštali(uz onaj kad dođeš u mrtvačnicu i vidiš lijes i znad napisano ime tvoga bližnjega). Još dan danas nemogu vjerovati da je nema. Sve mi se čini da je još u bolnici na pretragama. Ali zato kada dođem na grob probode me bolna istina. Na smeđem lakiranom križu, zlatnim slovima piše njezino ime. Grob koji je još obložen samo zemljom sa cvijetovima i svijećama, oh kako mrzim groblja. Zato jako rijetko idem tamo. Nemam potrebe. Više se volim ponekad sama porazgovarati s njom u mislima u svojoj sobi na svom krevetu. Hmm, da skrenula sam sa teme. I otišla mi misao ako sam nešto uopće mislila napisati.
Danas
Danas je novi dan. Preživjeli smo smak svijeta. Ljudi koji su popušili foru sa smakom svijeta suočavaju se sa posljedicama svoje odvažnosti.
Danas su se smirile strasti od utakmice. U bircevima se još čuju prepričavanja jučerašnje tekme. Analiziraju se svaki prekršaji i golovi.
Danas je novi dan. Dine nema, ali će svima ostati u lijepom sjećanju. Jer zašto mrtve pamtiti po lošem (izuzev diktatori tipa Hitler, Mussolini i ta kompanija)
Sutra.
Sutra će se zaboraviti priča o smaku svijeta, zaboraviti će se i izgubljena utakmica protiv Engleske. Novinari će se okrenuti utakmici protiv Ukraine (i novom bahaćenju). Ali će sutra još uvijek ostati praznina i sjećanje na Dinu.
A Bella?
Bella je i jučer i danas i sutra će hodati po svijetu sa svojim novim sunčanim naočalama, snalaziti se u novom gradu. I sa mp3em na ušima pjevati svoje omiljene pjesme.
Preporuka : Duffy - Warwick avenue